oštrica

srijeda, 04.03.2015.

oranica

Kad kukolj određuje smjer....šteta žita..



04.03.2015. u 20:07 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.02.2015.

kad pogledaš

Uvijek je dobro malo proširiti sliku,
da se jasnije vide detalji..




23.02.2015. u 08:03 • 5 KomentaraPrint#

srijeda, 07.01.2015.

šprehom na šprehu

Ja ošacam i blebnem.
I griješim...kao i svaki grešnik.
Nemam nikakvih skrivenih motiva , i vođen sam željom da razumijem , da dam mali dio sebe i da stavim istinu tamo gdje joj je i mjesto .

A ovi što kapilarno ulaze u problem , uvijek na kraju priče izokrenu stvar .
Često mi se čini kao da im je to i namjera .
Što sam stariji , sve više izbjegavam takve....jer,nadmudrivati se s njima ,je samo gubljenje vremena i živaca .
Režem.....otpilim iz prve .
Kolokvijalno bi se moglo reć :
daj ne seri.........nemoj me zašprehavat..

07.01.2015. u 09:11 • 10 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.12.2014.

šumari

Ja sam samo jedan list na grani . Ja skupljam kišu , ja skupljam sunce .
Ja sam zelen kada je toplo , ja otpadam kada je hladno .
Ja sam samo jedan list na grani.........jedan više , jedan manje....nebitno .

Ljudi su zanimljiva bića....jedan može biti biljka , a drugi , odmah do njega , može biti životinja , zvijer.
Jedan može gledati u šumu , a da ne vidi drvo . Možda samo ne vidi dobro....gleda u drvo , a ne vidi......i nije čovjek kriv.....i ne možeš mu ništa prigovoriti....a još ćeš mu teže objasniti . Nisu svi orlovi , i nemaju svi oštar vid....ali , jadno je to drvo u koje gleda takav šumski čovjek .
A kada od šume ne vidiš drvo , teško da ćeš biti dobar šumar .
Ima i onih , koji od šume ne žele da vide drvo.......to su oni šumski ljudi , za koje mislimo da beru šumske jagode .
Oni se slatko smiju onim slabovidnim šumarima , oni sebe smatraju pametnijima , i za sebe kažu , da najbolje vide .
Ni oni nikada nebi bili dobri šumari....ali za razliku od slabovidnih , oni koji , od šume ne žele da vide drvo...prilično su dobri kandidati za ..direktore šumarija .

Jadno je to drvo kraj takvih šumara i direktora šumarija .
Jadno drvo....i neugledno , i neviđeno.....a šta bi još da mu nema kiše , da mu nema sunca .

Šumari..i svi lovci i krivolovci..

šumma šummarum

Kako ćeš uloviti zeca , kad upireš prstom u lisicu , a šećeš , ruku pod ruku , sa vukom ?
I kako da ti vjeruje vjeverica ?

18.12.2014. u 17:14 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 14.12.2014.

ajnpren juha

Sve je to skuhano u jednoj te istoj kuhinji ,
kome to još uvijek nije jasno , čini se , da mu nikada neće ni biti jasno ,
na žalost , zbog tih i takvih , i dalje ćemo svi skupa jesti istu ajnpren juhu.

Uvijek postoje ljudi za koje bih skočio i u vatru...nije problem..ako vjerujem da vrijedi,
problem je...što snijeg još uvijek nije pao....a ja se već osjećam nasanjkano.
Ide zima,
ali..ima šanse...ima ,ima..

14.12.2014. u 18:18 • 9 KomentaraPrint#

petak, 12.12.2014.

naslonjači

većina ljudi i nema svoje mišljenje.......uglavnom sa naslanjaju na tuđa
ipak.....kaj je ziher , ziher je
uglavnom se razmišlja.......gdje je jači čopor......i gdje je guzi toplije
a ljudski......tako se opstaje
nije im za zamjerit
....valjda.....

12.12.2014. u 08:59 • 4 KomentaraPrint#

utorak, 09.12.2014.

real je samo deal

Nemamo mi ni lijevo ni desno , ni centar nemamo
imamo samo gore i dolje
fikcija , fikcija
imamo razmaženu fiktivnu ljevicu i strogo kontroliranu fiktivnu desnicu
ni ljevice , ni desnice........samo spretne koordinatore
izvještili se...old school
a i ne treba tu puno pameti.....divide et impera
kontroliraju i koordiniraju
a sirotinja i domoljubi stoje sa strane i plaču
Zvonko mili što se ubi ?!
svi smo mi mali , sitni Generalići....što traže malo dostojanstva u toj fikciji , i par kapi vode za žedna ega
i zaboravljamo , kao da ne znamo gdje je Put , Istina i Život.......tamo gdje si velik , samo kad si mali
sve je fikcija , sve je obmana
smiju nam se dobro skriveni
pa šta je onda real ?
real je samo deal
Ante naš dragi.....mislim da te sada malo bolje razumijem

09.12.2014. u 17:29 • 1 KomentaraPrint#

petak, 05.12.2014.

volumen

Zbog nekih ljudi mi je najiskrenije žao ,
što nemaju.....ni dubinu , ni širinu .
A imaju samo...volumen
baš mi je žao

05.12.2014. u 09:28 • 3 KomentaraPrint#

subota, 20.09.2014.

lajk

Moderna vremena donose i moderne probleme.Ne možemo više zamisliti život bez interneta.TV skoro da više i ne gledam.U kinu sam bio,zadnji puta,prije dvadeset i kusur godina.Danas nas portali kulturno uzdižu i spuštaju,informiraju i dezinformiraju.Društvene mreže nas spašavaju od usamljenosti,i mic po mic,sve smo više u virtuali.Real life će nam još malo služiti tek toliko da skočimo do bankomata,do dućana..napapamo se i brzo nazad u virtualu..tam se živi...facebook...ako nemaš profil na fejsu,ne postojiš.Pitaš se..a ko će radit!?...pa tata i mama.
U virtuali možeš biti tko god želiš,možeš se izgraditi na novo..ako već nisi uspio u stvarnom životu,sa par klikova postaneš..netko.Novo rođenje,nova prilika,nova ovisnost.
Sve je podređeno lajkanju,jedino je važno like me...pretvaramo se u skupljače lajkova i lajkače.Nije bitan status,sadržaj statusa,bitno je tko kome lajka...lajkaju se,izlajkavaju,podlajkavaju,nadlajkavaju,uzlajkavaju,prelajkavaju...stvaraju savezništva i zajedništva..skupljač lajkova je uspješniji što ima više lajkača.Gleda se kome se lajka i strogo se pazi kome se ne lajka.Sklizak je to teren za kriterije,vrednote i vrednovanja.Sve za lajk..ponese nas to..važno je biti dio ekipe.jebo kriterije i zdrav razum.Kada jedna naša prpošna starleta prdne na fejsu,petsto lajkova zasmrdi u pet minuta.Kada moja fejs frendica stavi fotku kolačića koje je upravo ispekla mužiću,skupi tridesetak lajkova vrlo brzo..a ja mogu citirati najveće mudrace svijeta,i niš..ni lajk.Ispekao sam i ja,isto takve kolačiće,stavio slikicu da malo zamiriše..i opet niš.Izgleda da me neće u ekipu.Lijep nisam,mlad nisam,a ni pametan baš nešto,uspješan nisam,para nemam...pa kaj da radim!?..malo se durim.
Ako tako hodate kroz život,pa kaj se onda čudite da će vas čipirat...labilni,ne kritični,priklanjate se svakom novom trendu...pa oni perfidni samo čekaju takve trendi face,koriste ih,od njih stvaraju pijune u svojim igrama..
i pijuni ko pijani
nesvjesni i nabrijani
na slici čista lica
u glavi,pameti ni klica
..odrađuju tako,prljavi posao za one koji vuku konce..
Ma ljekovit je taj lajk,za mnoge dijagnoze,diže iz mrtvih..lajk za malodušje,lajk za nesigurnost,lajk za depresiju...lajk na kraju lošeg dana za bolji san,lajk za ispraznu rečenicu,u kojoj smisao tražiš povećalom,lajk za lošu šminku i dobre štikle,lajk za sexy guzu,lajk za slinjenje nad sexy guzom,lajk za svaki nasrtaj na slabijeg.
Tražim li ja ovdje lajk? Pa tražim,ali neću se prodati za lajk.želim zadržati dostojanstvo.Želim se sviđati.Tko kaže da mu nije stalo do pohvale,i priznanja..sere...kako onda takvom uopće išta vjerovati.Svi mi želimo biti voljeni,priznati,i malo potapšani po ramenu.Važnije mi je ipak,biti iskren i pošten prema samom sebi,kao i prema drugima.Trebam li onda promjeniti portal,trebam li tražiti drugi prostor gdje bih bolje prošao? Negdje bih sigurno bolje prošao..ali možda bih opet bio nezadovoljan,jer drugi prolaze još bolje..hm..mislim da ipak trebam promjeniti neke postavke u svojoj glavi,tako ću biti najzadovoljniji...iskreno i pošteno prema sebi...pa kom se svidi kome ne.Želim se sviđati,ali odlučio sam da neću podilaziti..nisam populista,jebi ga.Pa nisam tolko glup,da se nebi znao,nekome malo prišmajhlati,malo titrat jaja,nabacit koji smješkić prema objektu koji obrađujem.I ja sam kao i svi mi,imao takvih pokušaja,ali uvijek sam se osjećao glupo..i vrlo brzo odustajao od toga..ipak,nisam ja taj tip...varam onog kojem se upucavam,a najviše varam samog sebe..jadno.Svaki takav pokušaj,brzo,brzo,sam odustajao..ipak,za to treba želudac.
Ali,onda si usamljen,sam,nigdje nikog,izoliraš se,a ipak bi ponekad s nekim popio kavicu i pročavrljao..kak god okreneš,ne valja..treba izabrati kojim putem.Ako želiš kvantitetu,moraš podilaziti,moraš populistički pristupiti onima od kojih želiš izmamiti lajk,nema druge..moraš se namjestiti na onaj naćin kako se to večini sviđa,ili im se nećeš svidjeti.Ako biraš kvalitetu,budi kakav jesi,bez glumatanja i namještenih osmjeha.Bolje je imati jednu osobu koja te razumije,nego stotinu onih koji ti plješču,a ne poznaju te...samo misle da te poznaju.To je moj izbor.
Napisana riječ traži reakciju,povratnu informaciju,ako izostane i najmanji podsmjeh,umire,i mi umiremo..jer naša riječ,to smo mi.Znaju to zločesti..dobro su izvještili ignoriranje.
Ako se bar malo ne nasloniš na trend,ako baš nikad ne potrčiš za ekipom..biti ćeš usamljen,ne shvaćen..ne razumiju te ljudi,čudan si im,zaziru od tebe,boje te se,miču se od tebe,ne bi se htjeli inficirati,u ekipi žele dobro kotirati,ekipa im je važna...probaj ih razumjeti,ne osuđuj...ne boj se stigme..ponesi svoj križ..što je teži,bit ćeš jači.
I tako ta mala fejs savezništva,postaju baloni od ega..drugačiji stavovi i drugačija misao,je nepoželjna igla.Nedaju da se probije drugačija misao kroz njihov ego.Zavlada jednoumlje,tajac zdravog razuma,toliko puta već viđeno,poznato od davnina.Valjda je to zakonitost ljudske vrste,to je u nama samima,takvi smo.Izniknu pojedinci,individualci,osvoje nas ljepotom,intelektom,dosljednošću,hrabrošću,principijelnošću,a onda se povežu sa sličnima,uvežu se,skupe..i opet počinje isti proces.Zatomljeni ego u dodiru sa drugim,istim takvim,kao da se množi,raste..i opet isto..nedaju da se probije drugačija misao kroz njihov ego.
Ali,i u kamenu nađe pukotinu planinski cvijet..daleko od centra,daleko od mjesta koja su važna.Tamo gdje neće biti viđen se rađa,daleko od svih utabanih staza,na kamenitim goletima,na vrletima planina,na strmim liticama.....sunce ga miluje..neubran miriše...i krasi ovaj svijet..
Taj mali ego fejs balončić,i nije tako loša stvar,malo povrijeđene taštine i nije loše,dapače..dobra škola za mladce,susret sa realnošću u virtuali.Fejs balončić je preslika našeg društva po cijeloj vertikali,od malih škvadrica iz kvarta,školskih razreda,malih firmica,velikih firmi,do samog vrha.A na vrhu su tek igrači,prakaljeni,profesionalni skupljači lajkova.Puno se tamo ulaže u skupljanje lajkova,imaju tamo na vrhu cijelu infrastrukturu za skupljanje lajkova.I što se više penjemo po vertikali,sve veću ulogu ima vrlo opipljiv i konkretan interes,u skupljanju lajkova..lovica,pozicije,sinekure,osobni vozači,hladovina u saboru,besplatna klopica,crveni tepisi,tajnice...gradiš vikendicu,a lopate vidio nisi.faca u kravati,jebe ti se..samo treba skupit dovoljno lajkova.A kad se još dočepaju i represivnog aparata..ajoj..al to je već neka druga priča.Imaju cijelu vojsku lajkača,državne službe,uprave razne,i svi oni koji sisaju sisu...e kad se tamo uhljebiš i čvrsto ukopaš...ma lajkaš stari kaj god ti vele,ne pitaš zašto..nema milosti.A intelektualni krugovi razni,akademski krugovi naši..ajme..probaj nešto reći,nekome obrazovanom,ti neobrazovani čovječe...apriori si glup,u startu sasječen.
Ma fejs je samo nevina dječija igra.
Lajkanje u biti i nije ništa novo,lajkale su naše bake i djedovi,lajkanje je u našim genima...i nije samo stvar zabave,zdrave pameti i kulture..često je stvar opstanka i golog preživljavanja.
Ali,znam ja da postoje i oni koji lajkaju po duši,siguran sam u to,ljudi koji su tihi,koji se ne vide,a povezani su nevidljivim nitima.Sigurno sam prošao kraj mnogo takvih,sigurno hodamo istim ulicama.Teško se takvi prepoznaju u masi,hodaju s oblačićem iznad glave,skrivaju pogled,ispituju srcem.Zajedničko im je da u svojim mislima kriju beskrajna prostranstva....e to je teren kojim bih se rado prošetao svojim riječima....
Digni pogled sestro!!
Da ti vidim svemir u očima....

20.09.2014. u 23:46 • 11 KomentaraPrint#

utorak, 16.09.2014.

plodovi

Žao mi je što nisam plodniji.

Život me raspršio..razbacao na mnoge strane.
U previše smjerova se dajem.
Iscrpljujem se na sve četiri strane svijeta,i polusvijeta.

Ja sam svugdje,a nisam nigdje.

Vučem svoje sidro kroz vrijeme.

I sijem,i sijem,i sijem....a plodovi gorki.

Putevi i stranputice.

Ogladnim dok hodam.
Netko je posadio voćku u mome srcu,
oduvijek raste u meni,
često zaboravljam na nju..
kad zagrizem njen plod,
sočno je...slatko..
uništi svu gorčinu..



16.09.2014. u 15:00 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 26.08.2014.

mimo lik

Najjači su mi ni vrit-ni mimo likovi,
oni nikad ne odu vrit
i uvijek su dovoljno mimo.
Sigurna distanca.U jebote,fakat mudro..
al fala lijepo,ak je to mudrost,
onda je mudrost zbilja vriti..

26.08.2014. u 02:41 • 4 KomentaraPrint#

subota, 04.08.2012.

pred vratima najveće boli

Spavaš majko....Teška mi je ova noć.Borim se sa tišinom.Gutam jecaje.Grč na mome licu je dobro skriven u mraku,ali moram poštovati naš dogovor,da me ne vidiš kako plačem.
I nećemo zamjeriti toj mladoj liječnici,koja je izgovorila "najvjerojatnije je karcinom",kao da rutinski naručuje kavu sa hladnim mlijekom za vrijeme pauze...tako je to..tako to ide...
Samo,ni dani mi nisu nimalo lakši.Teško se sakriti od tebe u tako malom stančiću.Bol ne popušta,ona je stalna i neukrotiva,i kada naviru suze na oči,brzo bježim u našu malu kuhinjicu.
I,ljutim se mama,zašto si mi tajila,trebala si mi reći puno ranije..ali ne,ti si ga pustila da raste na tvojoj stidnici..Prokleti sram.
Još sedam dana treba čekati nalaz biopsije...dobroćudni,zloćudni,dobroćudni,zloćudni,dobroćudni,zloćudni...
U petak će,u bolnici u Petrovoj,liječnički konzilij imati nalaz na stolu,i razmatrati našu sudbinu.
Divim ti se majko,u ovih nekoliko dana,od kada se preokrenuo naš život,ti još nisi pustila ni suzu...Suočena sa smrću,tvoja najveća briga,još uvijek sam ja...
Divim se tvojoj hrabrosti...Oprosti što i ja ne mogu biti toliko hrabar...U toj istoj Petrovoj si me rodila...hoću li u Petrovoj i umrijeti?!
Milo moje,jako mi je žao,što neznaš,kako je to imati majčinsku ljubav,što ti je majka umrla od leukemije,nakon što si se rodila i što je nikada nisi upoznala.
Želim te utješiti,što nisi dobila ljubav od svih onih od kojih si to željela...nemoj sada žaliti,jer moja ljubav prema tebi,je veća od svih ljubavi zajedno.
Ti si moja najveća ljubav
Ti si moje bogatstvo
Ti si moja sreća
A kada sam bio mali siromašni dječačić,puno sam patio,bio sam nesretan....jedino što sam imao,bila je tvoja ljubav...
I,kada smo bili gladni,i u kući nismo imali ništa,osim zadnjeg komada starog kruha,uvijek bi se skoro posvađali oko toga tko će ga pojesti...ti si bila uporna da ga pojedem ja,a ja sam želio da ga pojedeš ti..na kraju bi ga podjelili po pola.
Teško mi je znati,da si se tek u starosti pošteno ogrijala,tek u starosti najela kako treba.
Bio sam nesretan što si baš morala osjetiti svu težinu života...ali,divim ti se majko,što si uz sve teškoće i nevolje,ostala čista srca.
Jako sam se ljutio na Boga,kada si za dlaku izgubila život u prometnoj nesreći,kada te je udario onaj žuti auto.
Spoznao sam što je samoća,dok si mjesecima ležala u traumatološkoj bolnici.
Jer ako tebe nema,ja sam sam.
Tek nedavno sam shvatio kako je to bog zamislio...kada te podari patnjom,i svom težinom postojanja...to je njegov blagoslov.
Bog te izabere za svog čovjeka,da ti godine i godine teškog života,i onda odjednom,njegovom providnošću shvatiš,koliko si sretan.Jer kao nagrada dolazi sreća.A božji čovjek prepozna sreću i u najmanjim stvarima.
A kako si samo mogla cijelog života biti tako skromna,takvu skromnost nisam sreo više nigdje.S kojom lakoćom si se samo uvijek odlučivala na žrtvu,ništa tebi nije bilo teško za mene,nikada ti nisi bila u dilemi,ti bi za mene dala svoj život bez razmišljanja.I zato ti evo,najmilije moje,najveća ljubav...i ništa to nemože promjeniti,pa ni ta tvorba,koja raste u tebi,ako i ima ime od ta tri slova...ime koje izbjegavamo izgovoriti ovih dana.Ništa ,milo moje ,to nemože promjeniti,naša ljubav ide u vječnost,i kada nas neće biti,ta ljubav će živjeti.
Divim se majko tvojoj snazi.Oprosti svima njima koji te nisu vrednovali onako kao što zaslužuješ...nisu znali prepoznati tvoju veličinu u tvojoj jednostavnosti...ali to sada nije ni važno...
I neću sada gnjaviti Boga,pitanjima koja sluša svaki dan "zašto baš ja?zašto uzimaš nevine i čiste?zašto mučiš dobre duše?pa kako ne čuješ moj vapaj?čime sam ja to zaslužio?zašto se oglušuješ na moje molitve?"...samo želim priliku za borbu,želim se boriti za život,želim napraviti najviše moguće,želim se boriti do zadnjeg daha,želim uljepšati svaku sekundu života moje majke,olakšati joj...
O majčice moja
ne mogu se nagledati tvoga lica
ne mogu se naslušati tvojih riječi
odmaraj sada..čeka nas velika bitka

A ti Bože,frende stari
spremaš li se iščupati srce iz utrobe
onome koji te ponizno moli ??

Ti najbolje znaš...



http://www.youtube.com/watch?v=RNoPdAq666g


04.08.2012. u 18:49 • 5 KomentaraPrint#

subota, 07.04.2012.

žena prekrasnog osmjeha

Hodao sam svjetom i stavljao recke.Okorjeli avanturista i pustolov.Žene su za mene bile igra.Sport.Sportski uspjesi i neuspjesi.Pronađem,uletim,skuham,odradim i idem dalje..U startu si osiguram rezervni položaj,jednom nogom tu,drugom prema izlazu.Čim osjetim miris emocije u zraku,bježim glavom bez obzira.Mnoge su meni htjele stavit kuglu oko gležnja,lanac oko vrata..al nejde sestro..dupli zrak u horoskopu,neuhvatljivo.Nemožeš primit zrak u ruku,kad pomisliš da si ga ulovio,stisneš čvrsto šaku,ali kad je otvoriš,nema ničega..sad me vidiš-sad me ne vidiš..odnosno,ne vidiš me više nikada.. Ma,ne izgledam ja tako loše za tipa koji je odavno prešao četrdesetu,ali me pogled na najnovije bore na licu podsjeća na rok trajanja,a i trbuh više nije ravan kao nekad..S nostalgijom se sjećam svoje mladosti,kako smo pijani uz gitaru podivljali na prve taktove,loveći se bahato za međunožja..balkane,balkane,balkane moj,budi mi silan i dobro mi stooooj...a danas...veseljko..ha,moš mislit...Često ulovim samog sebe,kako čuni tepam "čunica" ,i sve je rjeđe viđam..možda zato,jer mi pogled zaklanja "trbuščić"(i njemu tepam)...i još kad krivo shvatim pogled zgodne mlade cure-taman počnem razrađivat taktiku za uletavanje,a ona mi se obrati sa "Vi"...kao da me zalila sa kantom hladne vode,popizdim...e stari moj,vrijeme je da se skrasiš,oženiš možda..ako bi te još uopće itko i htio...shrvan govorim sam sebi.. Susjeda Pavlinecka,s četvrtog kata,me je nekoliko mjeseci,davila s pričom,kak ona u firmi ima jednu malu taman za mene.Vješto sam je izbjegavao na stubištu,al nije pomoglo.Zadala si je svetu misiju da nas spoji...Ženska je starija od mene koju godinu,rastavljena već godinama,ima nezaposlenog sina na grbači,s plaćom za plakat,jedva pokrije režije,njena slika,koju mi je pokazala Pavlinecka,me nije oduševila..a kaj će mi to?..ne uklapa mi se ni u jednu kombinaciju,njie nikakva križaljka...Al,aj dobro..nazovem ja nju..djelovala je iskreno,naivna dobrica,pomalo blentava..ma nije mi se dalo s njom ni na kavu,čemu gubit vrijeme..pa dobro,kad se već nudi,zbog dobrosusjedskih odnosa,odradit ću ja i nju.kao i sve do sada... Kad imaš tako puno utakmica u nogama,i bogato iskustvo blind date-ova,spreman si na sve.Kad ženska kaže,skroz sam ok,odlično sam građena,samo malo ugodno popunjena,možeš očekivati,da će ti se pojaviti okrugla stokilašica,koju je lakše preskočiti nego zaobići..ili kad maznim glasom kaže da je atraktivna,nosi uske minice,i frajeri po gradu sline za njom..ma ok,nije lagala..samo je zaboravila spomenuti da u gornjoj čeljusti ima svega 3 zuba,i to nisu jedinice.. Pao je dogovor da se nađemo na ulazu u maksimir.Kasnila je,a ja sam se pitao,kakve sam danas sreće..Konačno se pojavila na vidiku,iskusno oko sa 70 metara procjenjuje da je dobro građena.Ispričava se,ali,kao da je ja slušam,skeniranje je u toku..Sasvim ok,zgođušna mala ženica,prepristojna,prefina,malo nesigurna..zadovoljan....Počeli smo našu prvu šetnju maksimirskom šumom,nemam pojma o čemu smo pričali,ali nakon 50 metara,na licu joj se pojavi osmjeh..KLIK..ajoooj,bum,tras..eksplozija feromona..nemogu više skinuti pogled sa nje,a opet,želim to odigrati pristojno.Prikovanog pogleda za tu slatku facicu,koja mi topi srce dok se milo smješka..spretno ispravljam grešku,jer sam(kreten)rekao da nisam tip koji nahodava po kavicama,već za konkretne(konkrevetne)stvari...ma gle,ja i ti možemo na kavu,kad god ti hočeš,popit ćemo hektolitre kave,hoćeš da se samo šetamo satima? nije problem,samo ti mene zovi..bit će mi drago..I tako smo tu večer,šetali,pričali,bilo je ugodno..krenuli smo prema doma,trebalo je preći cestu,a ona me primi za ruku kao da se znamo već sto godina,kako me je primila,više nije puštala....kada smo prešli tu maksimirsku cestu,ja sam se zaljubio..iako toga tada nisam ni bio svjestan,i trebalo mi je dva mjeseca da to sam sebi priznam..(Pavlinecka tnx ).. I tako je naša veza iz dana u dan postajala sve ozbiljnija.A moja sloboda,tvrda stijena,postajala je sve mekša sa svakim njenim smješkom.Neosvojiva tvrđava,koju je ona rušila,ciglu po ciglu,svojim tankim prstičima iz dana u dan.Gubio sam bitku svojom voljom,predavao sam joj se malo po malo,sve dok joj se nisam predao do kraja,zarobljen okovima ljubavi... Tako je to bilo,a naravnio da je danas veza ko i svaka druga,tekući problemi,svakodnevnica..nek mi slučajno pobjegne oko za nekom mladom guzom(jebi ga,refleks) odma dobijem lakat u rebra..a i treba se nosit sa tim mlađahnim,ljepuškastim,dugokosim grabežljivcima,koji imaju više pločica na trbuhu nego ja u kupaoni...na svaki njen i najmanji smješak oni nasrću,ljepe se brate mili ko morski pas u dubini mora na sitne kapljice krvi...kažu,ti si ljubomorni bolesnik,primitivac,patološki slučaj (a ne,ti si..)...a ja bi da se ona smješi samo meni,i da plivamo sretni u plićaku neke mirne luke,sami u našoj idili.... P.S. ovaj post je posvećen mojoj dragoj,za godišnjicu naše(turbulentne)veze...mah http://www.youtube.com/watch?v=qWBKBkEJQRk&feature=related

07.04.2012. u 12:09 • 13 KomentaraPrint#

četvrtak, 29.03.2012.

šud aj stej or šud aj gou

...zvekne škrti žuju na ex, oči ko lampe, uspaničena faca, i konačno blebne: "zaljubio sam se..u jednu malu iz firme..12g je mlađa, rastavljena, bez djece..zaposlila se prije 2mj .došla je iz nekog sela kraj Bjelovara,mala dobraaa..onak ,malo jača, al znaš da ja to volim, zblajhana..velim joj svako jutro..koka,kak si mi danas?a ona se topi od smješkanja..mačak, čim tebe vidim, odmah sam dobro....jednom poslije posla, pozvala me k sebi doma, podstanarka je, da joj pogledam veš-mašinu, pokvarila se bravica...sredim ja to, padne kavica,pa čaša crnjaka,pa još jedna,i tak...desilo se...stari,lud sam,hoću iskočit iz kože..Goga(njegova žena)me čudno gleda,neznam jel se kuži kaj na meni,ali nemogu je izbit iz glave,neznam kaj da napravim,pomozi brate...mala veli da je ona ozbiljna ženska,i da je ne zanimaju avanture,nego ozbiljna veza,brak,dječica..kaj da napravim?..da se rastanem od Goge,to nemogu,nemam joj snage ni priznat šta se događa..kaj da napravim?..a bez male više nemogu ni disat..kaj da napravim??.." Odjednom sam ga počeo gledat drugim očima,prvi put u životu kod njega vidim tragove ljudskosti,žene ga nikad nisu previše zanimale,ali sad vidim da je i on krvav ispod kože.neznam šta je ta mala predatorica vidjela u njemu...176 visine,103kg,enormno velika guzičetina,debele okserice,velika trbušina,okrugla faca s retro sjedom frizurom,baš i ne liči na neko muško,gega se dok hoda i uvijek me podsjećao na nekog velikog debelog patka....... Oženio se mojom zaslugom.jednog dana nakon što je položio vozački ispit,nagovorim ja njega da od starog iscima stojadina,stari nevoljko pristane,da mali malo vježba vožnju..i sparkamo se mi kod parkića gdje se cugalo,da malo izigravamo frajere.i prilazi neka visoka ženska,s dubokim zavodničkim pogledom,sigurnim korakom u bijelim startasicama,15kg viška strpanih u preuske traperice,malo poderane,rod stewart frizurom i ravno na njega "bok komad...buš me malo provozao?" oči su joj caklile od jeftinog stolnog vina,a škrti se osvrtao iza sebe,jer nije mogao vjerovat da to baš njega pita.pocrvenio škrti ko paradajz i prevali prek usta.."paa...može.." i tak je Goga sjela na suvozačko mjesto njegovog života,a ja se vratio doma pješke..navodno da ga je te večeri škrti konačno umočio u 23oj godini svog života........za Gogu su stariji dečki govorili sa zagonetnim smješkom na licu,da je super ženska za tulume,i da nije previše izbirljiva..u trenutku kad je njena reputacija pala na najniže grane,ukečira ona škrtog.dobro ga je zahaklala,vjenčali su se poslije 3mj nakon što je zatrudnila.dobila je novo prezime i novu šansu,koju više nikad nije uprskala,a on,status ozbiljnog obiteljskog čovjeka. Škrti je bio svjestan da su šanse da ga metne nekoj sa strane jednake šansi da dobije sedmicu na lotu.i zato njemu nije bio ni najmanji problem,biti vjeran muškarac i muž...ja neznam šta da mu kažem,kak da mu pomognem,a da ne zaserem(neću ga imat na duši) pa ja sam tolko puta u životu razmišljao kurcem a ne glavom,mene je kroz život vodilo srce-a njega nije vodilo ni srce ni razum,nego Goga..kaj reć takvom tipu?..ak ostavi Gogu,ona će ga razbit,potrgat će ga,uzeće mu dušu,uzeće ga do kostiju..ostat će mu samo gaće na štapu.....a opet,koliko je pošteno ustrajat na takvom braku? jebuckaš kolegicu s posla zaljubljen do ušiju,i muka ti je leć s vlastitom ženom u krevet..to nemože potrajat...........aj sad,da čujem,kaj da škrti napravi??????

29.03.2012. u 21:40 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 27.03.2012.

frende..

Zvrcne mene jučer frend iz srednje škole,i veli da se nađemo na pivi,da mi mora nekaj hitno reć jer će puknut,i naglasi JA plaćam.Odma mi je bilo malo čudno da se bacio u trošak i nazvo,jer obično pošalje sms,ali kad je reko da bu on zavrnuo rundu,shvatio sam da je nešto ozbiljno,jer on je od onih,koji bi prije izvadio zdravi zub,nego kunu iz džepa...Inače,ovak nije loš..radi u firmi već 20g..dobro se prilagodio,gledajući šupkoljupce,uvlakače,svladao je tehniku laktarenja,jer je to jedini način za opstanak u firmi.Iako se nikad nije dovoljno duboko uvukao,vječno nezadovoljan čeka svoj konačni uguz-mjesto poslovođe,s pravom korištenja službenog auta(berlingo zlatne boje,samo pragove treba promjenit)..Odlučio sam,ak mi opet počne srat o tome kak je on završio višu školu,a ima manju plaću od svih direktorovih rođaka iz firme,koji su jedva završili osnovnu školu,da ga steram u kurac zauvijek...jer mi već ta spika(viša škola-manja plaća),izlazi na uši....a kad mu velim..Kalimero,pa daj otkaz..odma vraća bekend:"pa nisam ja jebivjetar ko ti,imam ženu,djecu,kredit,nemrem ja tak.." ..PA KO TE ONDA JEBE MAJMUNE,CRKNI..boli te kurac za mene..i boli me kurac za staž,i boli me kurac kaj idem pješke,jebe mi se za lovu...a za frtalj kruha i deset deka tirolske bum se uvijek snašo...uostalom..radim na novom projektu,otvaram firmu(monkey business d.o.o)....Uglavnom,tip cmolji cijeli život,a niš mu ne fali..dvosobni stan na trešnjevki,naslijedio je od pokojne bake,u njemu živi sa ženom i dvoje djece,sinom 14g.koji trenira nogomet i nije naročito bistar(na njega)i kćer 20g.koja se rapidno razvija u dobrog komada(neznam na koga)..I tak,čekam ja njega u separeu lokalnog birca,i evo njega,mahne s vrata i ravno na šank,strese brzinski maxim gorki pelinkovac i kaže konobarici frajerski:"mala,a sad donesi žuju,meni i frendu.."..zicne si on kraj mene,i ja nestrpljivo odma na prvu...pa kaj je bilo Škrti??(ostao mu nadimak iz srednje)..a on.......

27.03.2012. u 23:59 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2015  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (5)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)

Opis bloga


dok je glava na ramenima..ima rješenja..

Linkovi

https://www.youtube.com/watch?v=lAjAGDzMXR0


https://www.youtube.com/watch?v=P7YMI39sObY